Žedan sam.  (Iv 19,28)

Autor: don Dragan Filipović

Četvrtak, 1. travnja 2010.

Isuse, ovim svojim riječima, podsjećaš me da si ne samo Bog, nego i pravi čovjek. Za svoga zemaljskog života, bio si nam u svemu sličan, osim u grijehu.  Znao si biti umoran, žedan, gladan, žalostan, razočaran... kao i ja. Ništa ljudsko nije ti bilo strano. Nisi bio imun na bol i patnju svakodnevnoga života. Tvoja muka na križu nije bila ublažena tvojom božanskom naravi.

Je li Isus i danas žedan zbog naše sebičnosti, neodgovornosti, malovjernosti... ? Hvala ti Isuse što me pozivaš da u tvome čovještvu prihvatim sebe kao čovjeka: kao duh, dušu i tijelo. Pomozi mi da prihvatim i svoje tijelo sa svim njegovim ograničenjima i svim patnjama koje mi zadaje bolest. Pomozi mi da upoznam kako je lijepo biti božjim čovjekom i shvatim da je upravo to ono što Otac nebeski od mene traži. Daj mi da upoznam sebe u toj istini i da, nasljedujući tebe, dosegnem onu puninu svoga čovještva koju mi je Otac namijenio od početka.

I još te molim da mi u srce usadiš onu duhovnu žeđ kojom si na križu žudio za Ocem i za mojim obraćenjem i spasenjem. Daj mi da te uvijek čista srca tražim, i da te tražeći nalazim.  Pomozi mi da svima onima koji žeđaju za tobom pokažem put prema tebi, nositelju vode života.